Pa kakva nam je bila 2023.? Na globalnom planu, proljeće je donijelo olakšanje, zima je prošla bez veće nestašice energenata, ali Europa je konačno shvatila da je energija moćno oružje. Paket Fit for 55 donio je novu europsku legislativu koja je smanjenje emisija stakleničkih plinova EU-a za najmanje 55 % do 2030. definirala kao pravnu obvezu. Zemlje EU-a radile na novom zakonodavstvu kako bi postigle ovaj cilj i učinile EU klimatski neutralnim do 2050. Dojam je se Hrvatska tu nije previše pokazala – svi podzakonski akti još uvijek nisu dovršeni čime je nastavljen pravni vakuum koji traje duže od 7 godina. Da stvar bude još gora, dio regulative koji se donosi predstavlja korak u pogrešnom smjeru… Na primjer, nakon čak dvije godine čekanja, Hrvatski operator prijenosnog sustava d. d. (HOPS) objavio je 14. srpnja 2023. Pravila o priključenju na prijenosnu mrežu. Novim Pravilima proces izdavanja potrebnih dozvola za OIE projekte produžuje se za gotovo dvije godine. Tako će za dobivanje elektroenergetske suglasnosti, koja je uvjet za ishođenje lokacijske dozvole, investitori čekati između 9 i 12 mjeseci. Za elaborat o mogućnosti priključenja čekat će 90 dana, a za elaborat optimalnog tehničkog rješenja priključenja dodatnih 5 do 8 mjeseci. Usporedbe radi, EU nalaže da se sve dozvole za građenje trebaju izdati u roku od dvije godine, a sada je samo za rješavanje priključka potrebno godinu i pol dana.
Najvažniji dokument koji definira razvoj energetike, ažurirani Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan Republike Hrvatske za razdoblje od 2021. – 2030. (NECP), ispao je prilično neambiciozan. Hrvatska je u novom NECP-u svoj cilj za sunčane elektrane postavila na samo 960 MW instaliranog kapaciteta do 2030. godine što predstavlja porast od samo 25% u odnosu na prijašnji cilj koji je postavljen još 2019. godine (prije pandemije COVID-a te rata u Ukrajini). Neke druge zemlje, a s mnogo manje Sunca nego Hrvatska, bile su znatno ambicioznije – Litva je povećala svoj cilj za 508 % u usporedbi s prethodnim NECP-om i to na 5,1 GW. Finska, Portugal, Slovenija (3,5 GW) i Švedska više su nego udvostručile svoje prethodne ciljeve, a Španjolska je svoj cilj povećala za 94%.
Donekle je pozitivno da su instalirani kapaciteti sunčanih elektrana u Hrvatskoj u 2023. rasli kao nikada do sada. U prvih deset mjeseci ove godine instalirano je 184 MW sunčanih elektrana, a zahvaljujući toplijem vremenu i porastu kapaciteta, sunčane su elektrane u listopadu ostvarile udio od 2 % u energetskom proizvodnom miksu. Ipak, stanje na kraju godine od oko 400 MW instaliranih sunčanih elektrana daleko je od onoga što smo mogli i trebali napraviti. Prema instaliranom kapacitetu po stanovniku i dalje smo debelo na začelju Europske unije.
Prošla 2023. godina bila je obilježena i žestokim subvencioniranjem cijena energije čime su se uz nešto krajnjih kupaca najviše okoristili trgovci energijom. Europska komisija je u nekoliko navrata kroz godinu opominjala Vladu da to nije najbolja ideja, ali sirenski zov superizborne godine koja dolazi bio je ipak jači. Tako smo tijekom zime 2022./23. samo za subvencioniranje cijene plina spalili oko 5 % hrvatskog nacionalnog dohotka, a subvencioniranjem cijene električne energije svima jednako, HEP doveli do ruba bankrota. Što se dogodi kada regulacijom subvencioniraš cijenu struje i u isto vrijeme sunčane elektrane potičeš kroz smanjenje PDV-a? Ništa – jer se sunčane elektrane ne isplate. Nema investicija koje su jedini način da u budućnosti imamo jeftiniju struju koja više nikada neće trebati biti subvencionirana. A kada bi HEP u nekom kratkom razdoblju izgradio neki značajan kapacitet sunčanih elektrana – primjerice 500 MW ili više, bilo moguće da Vlada RH zadrži subvencioniranu cijenu električne energije za građane bez generiranja novih gubitaka za nacionalnu elektroprivredu.
Epilog je priče koju ćemo tek do kraja razumjeti tek u 2024. da će se i gubitak HEP-a pokrivati iz državnog proračuna što znači da i dalje nećemo imati obnovljene bolnice ni dovoljno plaćene učitelje. Pogrešno je i uvijek će biti pogrešno u državi od 3,8 milijuna stanovnika subvencionirati potrošnja na 2,2 milijuna mjernih mjesta, to je praktički cijela populacija, svi mi, bez obzira na imovinu i prihode. Pritom u 2023. i daje nismo donijeli obvezu ugradnje sunčanih elektrana na krovove, energetske zajednice su zakočene lošom regulativom, velike investicije stoje, strukturnih reformi u energetici nema, HEP i nadležno ministarstvo bili su većinom u pat poziciji, a INA je i dalje pod tuđim upravljanjem suprotno zakonu… Nažalost, 2023. nam nije donijela viziju o energetskoj neovisnosti.
Godinu su obilježile i plinske afere u HEP-u i INA-i, ali i neviđena koncentracija moći u rukama tvrtke koja je počela kao mali regionalni distributer plina što sve daje razloge za zabrinutost oko opstanka HEP-a, ključne hrvatske energetske kompanije. Je li riječ o običnoj šlampavosti, nebrizi ili svjesnoj akciji? Pitanje je na koje u 2023. nismo dobili odgovor.
2023. godina bila je i godina velike obljetnice za REGEA-u. 15 godina trajanja, ali i konstantnog rasta zaista je bilo vrijedno proslave i tu priliku nismo propustili. Ponosan sam što sam imao privilegij toliko godina voditi tim čiji ‘najdraži projekti’ tek dolaze i koji toliko mnogo još može napraviti.
U proteklih 15 godina, REGEA je potaknula ili vodila investicije vrednije od 500 milijuna eura i danas nema napredne tehnologije koju ne možemo pokazati na našim projektima. Tu su i napredni koncepti – naši projekti su i prva hrvatska općinska toplana na biomasu u Pokupskom, prve kotlovnice u školama Duge Rese, Karlovca i Ogulina koje griju lokalni toplinski poduzetnici, ali i prva NZEB zgrada kulturne baštine, obnovljeni dvorac Bračak kraj Zaboka. Pokretali smo energetsku obnovu škola prije svih, obnavljali javnu rasvjetu energetskim uštedama te povezivali projekte više gradova i općina. Inovativni načini financiranja kao što su ESCO, JPP-u, Design-and-Build, PPA, energetske zajednice i sl. postali su tijekom godina zaštitni znak REGEA-e…
REGEA je do sada provela čak 84 projekta EU-a, a nije postojao dostupan izvor europskog financiranja na koji nije barem jednom uspješno aplicirano. Čak petoro djelatnika REGEA-e su i evaluatori projekata i rade za Europsku komisiju, a ako se vrijednost projekata podijeli na broj djelatnika, najuspješniji smo hrvatski prijavitelj na programe poput Horizont ili LIFE. Priča o 15 godina REGEA-e priča je o radu i odgovornosti, o viziji i napretku. Čak sedam naših djelatnika su doktori znanosti ili su u postupku stjecanja tog naslova, a visoko stručni tim, uskoro od već 50 djelatnika,koje nije birala politika – najveća je vrijednost koju smo stvorili.
Sam kraj godine je obilježila UN-ova klimatska konferencija poznatija kao COP28. Od konferencije se mnogo očekivalo. Dogodilo se veoma malo. Duže od 25 godina traje borba za spas klime, borba koja se u praksi može sažeti u samo jedno pitanje – Koliko ćemo nafte, plina i ugljena još spaliti za dobivanje energije? Nakon dva tjedna dogovaranja u Dubaiju, postignut je sporazum koji je brže-bolje proglašen „povijesnim“. Povijesni sporazum s ovogodišnje konferencije COP28 poziva na „prelazak s fosilnih goriva“ na obnovljive izvore energije, ali dogovor nije išao toliko daleko da bi definirao konkretan zahtjev za prestankom korištenja nafte, ugljena i plina. Tranzicija će, izgleda, trajati jako dugo.
Čini se da ćemo u 2024. i u godinama koje dolaze trebati rješavati još znatno veće probleme masovnih migracija iz područja oko ekvatora te se suočiti s troškovima ekstremnih vremenskih uvjeta i s njima povezanih šteta. Strah i siromaštvo koje će klimatske promjene uzrokovati, hranit će totalitarizam, poticati populizam te potkopavati stabilnost zemalja zapadne demokracije, ali o tome ćemo pisati u nekom sljedećem godišnjem pregledu. A možda ćemo i sljedeće godine ipak napraviti boljima – to samo o nama ovisi…
