Za nešto manje od tjedan dana, počinje najveća svjetska konferencija o klimi – Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama COP28. Održati će se, ni manje ni više, u Dubaiju. Organiziranje ove globalne klimatske konferencije u zemlji koja je izgrađena na nafti čini se, konzervativno rečeno, ironično. No nije to jedina ironija vezana za domaćine ovogodišnjeg COP-a. Izbor predsjednika 28. po redu konferencije o klimi pao je na Sultana Al Jabera. Sultan istovremeno ima ulogu predstavnika Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) za klimatske promjene i obnaša lukrativnu funkciju izvršnog direktora naftne kompanije Abu Dhabi National Oil Company (Adnoc). Nakon njegova imenovanja, više od 130 zakonodavaca iz Europe i SAD-a napisalo je pismo UN-u, predsjednici Europske komisije te predsjedniku Bidenu, tražeći sultanovo povlačenje s mjesta predsjedavajućeg. Pismo je ostalo samo mrtvo slovo na papiru, a Sultan je ipak zadržao čast predstavljanja Ujedinjenih Arapskih Emirata. Kao argument je poslužilo njegovo poslovno iskustvo. Da bi ironija bila veća, Abu Dhabi planira povećati proizvodnju nafte za 25% do 2027. U tu činjenicu zgodno će se uklopiti i podatak kako je prisutnost ugljičnih lobista (čitaj – volim naftu, zbog nje sam postao nezamislivo i nestvarno bogat) povijesno utjecala na ishode dosadašnjih COP-ova. Oni koji duže prate ovu temu i na skorašnju konferenciju gledaju kao na nastavak tradicije – nedjelovanja. Kritičari tvrde da COP28 neće donijeti konkretne mjere za rješavanje problema potrošnje fosilnih goriva, što će ga učiniti skupim, neučinkovitim i nepotrebnim okupljanjem u egzotičnoj zemlji čiji je zlatni standard dosegnut upravo vađenjem i spaljivanjem nafte. Snažno lobiranje moćnika iz Abu Dhabia, da baš Dubai bude domaćinom globalne klimatske konferencije, kritičari prokazuju kao pokušaj preusmjeravanja pozornosti s praktičnih klimatskih akcija na komunikacijske strategije. Riječ je o, navode kritičari, čistom PR potezu.

COP konferencije održavaju se već 30 godina i uvijek su, u većoj ili manjoj mjeri, bile popraćene okupljanjima aktivista koji su glasno zagovarali ambicioznije ciljeve, upozoravajući na ozbiljnost klimatskog problema. Zanimljivo će biti pratiti hoće li i u Dubaiju biti dopušteno miroljubivo prosvjedovanje. Nevladina organizacija Human Rights Watch upozorila je da Ujedinjeni arapski emirati nisu zemlja čuvena po demokraciji i slobodi izražavanja stavova. Borci za ljudska prava upozoravaju – riječ je o režimu s nultom stopom tolerancije za neslaganje sa službenom politikom.

Kako UN od COP28 konferencije ima velika očekivanja, a Dubai nije najliberalnija zemlja na svijetu, ostaje nada da će se svi interesi i ideali uspjeti nekako složiti. Ljestvica očekivanja postavljena je iznimno visoko. Iako uznemirujuće razjedinjeni, najmoćniji ljudi svijeta trebaju se složiti oko političkih okvira koji će omogućiti smanjenje emisije CO₂ i zadržavanje porasta temperature za 1,5 stupanj te svim povezanim gorućim temama koje smo i u Hrvatskoj počeli osjećati kroz sve učestalije vremenske neprilike.

No tema se može promatrati i s optimističnije strane. Odabir zemlje koja leži na nafti za domaćina ovakve konferencije može poslužiti kao prilika za poticanje sličnih zemalja na ambicioznije ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova i prelaska na obnovljive izvore energije, a nije zanemariv ni međunarodni pritisak.

Prva COP konferencija održana je još 1995. godine, a njezin najpoznatiji rezultat je Protokol iz Kyota iz 1997. Tada su postavljeni ciljevi smanjenja emisija stakleničkih plinova za razvijene zemlje u razdoblju 2008.-2012. godine. Na konferenciji održanoj 2009. u Kopenhagenu nije postignut obvezujući globalni sporazum, ali je bila važna jer su se na njoj zemlje obvezale na cilj da se globalno zagrijavanje ograniči na 2 stupnja. Vjerojatno najpoznatiji je Pariški sporazum postignut na COP21 konferenciji 2015. godine, koji danas predstavlja opće prihvaćeni globalni okvir za borbu protiv klimatskih promjena. Sporazum je stupio na snagu 4. studenog 2016. godine, a njegov glavni cilj  je održati globalno zagrijavanje ispod 2 stupnja celzijusa, s nastojanjem ograničavanja na 1,5 stupanj. Ne može se zanemariti ni Glasgowski dogovor iz 2021. koji uključuje obvezu zemalja da si zadaju i provedu ambicioznije ciljeve smanjenja emisija CO2, kako bi se postigao cilj ograničavanja globalnog zagrijavanja.

Na COP28 razmotrit će se rezultati prve Globalne procjene utjecaja nacionalnih i međunarodnih klimatskih mjera. Globalna procjena temeljna je komponenta Pariškog sporazuma i važan mehanizam za praćenje napretka u ispunjavanju preuzetih klimatskih obveza. Vjerujem da, na žalost, trendove možemo prepoznati i bez podataka iz Globalne procjene utjecaja. Nemilosrdna stvarnost oko nas naprosto vrišti kao upozorenje da moramo (valjda i možemo) mnogo bolje od svega što smo dosad činili. Nakon gotovo tri desetljeća COP pregovora, povećavanje koncentracije CO₂ u atmosferi nije usporeno, a globalne emisije nisu smanjene. Politika dekarbonizacije suočava se i sa sve snažnijim otporima, ne samo od zemalja u razvoju, već i na desnom dijelu europskog političkog spektra. Kritiziranje masovnih useljavanja te promjene životnog stila zbog postizanja nultih emisija unosna je populistička roba. Takvi političari, glasno i uglavnom bez argumenata, glasačima obećavaju business as usual, pa dok ide – ide.

Vijeće Europske unije nedavno je donijelo zaključke koji predstavljaju stajalište EU-a pred konferenciju COP28. Unija se i dalje nameće kao lider u zagovaranju energetske tranzicije i prilagodbe klimatskim promjenama. U zaključcima, donesenima pred samu konferenciju u Dubaiju, se ističe važnost ambicioznih mjera za oporavak klime te pravedan prijelaz prema održivim i otpornim društvima. Članice EU-a traže da se prije COP28 pregledaju i ojačaju nacionalni doprinosi zaštiti klime. Posebno se to odnosi na velike ekonomije koje bi trebale postaviti više ciljeve u smanjenju emisija CO₂ do 2050. godine. Vijeće potiče na potpunu ili većinsku dekarbonizaciju globalnog energetskog sustava do 2030-ih. Zahtijeva se smanjenje uporabe novih ugljičnih elektrana te naglašava važnost financiranja projekata usmjerenih na prilagodbu i smanjenje šteta od klimatskih promjena. Poziva se na povećanje napora svih zemalja u prikupljanju financijskih sredstava, iz različitih izvora, kako bi se podržale klimatske akcije. Predviđa se rasprava o pitanjima poput transparentnosti, sudjelovanja i rodne dimenzije.

Očekuje se da će COP28, s obzirom na aktualne i dominantne političke turbulencije te prevladavajući skepticizam, donijeti malo konkretnih mjera prema rješenju klimatskih izazova. Sve što svijetu preostaje je pričekati još nekoliko dana i nadati se čudu. Živimo u vremenima kada su čuda i više nego potrebna.