Sunčane elektrane na krilima EU projekata

autori: Marko Čavar, Marko Miletić

Rasprava o isplativosti sunčanih elektrana nerijetko se čuje sa susjednog stola u kafiću ili na planinarskoj stazi. Diskusija oko “novog” modela obračuna viškova proizvedene energije više nije rezervirana isključivo za stručne konferencije. Kako u Hrvatskoj imamo 3 milijuna izbornika nogometne reprezentacije tako danas raste i broj stručnjaka za sunčane elektrane. Mnogo je pozitivnih aspekata općeg društvenog interesa za ugradnjom sunčanih elektrana (npr. prema podacima iz HEP ODS-a, samo u posljednjih godinu dana broj i snaga sunčanih elektrana priključenih na distribucijsku mrežu se udvostručio[1] čime se svakako doprinosi zelenoj tranziciji), ali kroz ovaj članak pokušat ćemo ukazati na moguća poboljšanja procesa pripreme, izgradnje i uporabe sunčanih elektrana koji su rezultat višegodišnjeg iskustva u pripremi projekata izgradnje sunčanih elektrana.

REGEA je od 2022. godine provodila projekt PVMax, sufinanciran kroz program ELENA Europske investicijske banke. Cilj projekta bio je pružanje stručne podrške klijentima koji planiraju izgradnje sunčanih elektrana na privatnim i javnim zgradama širom Hrvatske.

Kroz PVMax surađivali smo s velikim brojem investitora, projektanata, izvođača i donositelja propisa. Do danas je kroz projekt pripremljeno više od 200 MW elektrana, što čini oko 20% ukupno instaliranog kapaciteta u RH. Na temelju tog iskustva možemo ukazati na dobre prakse, ali i na prepreke koje se pojavljuju u provedbi.

Važno je naglasiti da se ovaj članak ne bavi mega projektima samostojećih sunčanih elektrana. Iako je i kod njih potreba za optimizacijom procesa jednako, ako ne i više izražena, kroz PVMax se nismo bavili takvim projektima. Fokus je bio na najzastupljenijem tipu sunčanih elektrana – onima integriranim u postojeće zgrade.

Tema a) Problematika upravnog postupka

Izgradnja sunčanih elektrana na postojećim zgradama za potrebe te zgrade može se provoditi i prema Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (NN 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22, 155/23). Na ovaj način značajno se ubrzao proces pripreme i izgradnje, smanjilo se administrativno opterećenje investitora, projektanata i izvođača čime se omogućila brža i jednostavnija realizacija projekata, no na ovaj način ostala je određena nedorečenost u upravnoj proceduri koja je rezultirala neujednačenom praksom. Dodatno, da se radi o jednostavnim i drugim građevinama i radovima dokazuje se izjavom projektanta, no često se ne vodi dovoljno računa da li je zgrada na kojoj se planira gradnja sunčane elektrane uistinu postojeća. Ovdje ne mislimo je li ona fizički prisutna u prostoru, nego ima li zgrada dozvolu za uporabu odnosno je li izgrađena po tada važećim propisima i lokacijskim uvjetima.

Iako se gradnja sunčane elektrane može provoditi sukladno Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, za koje se ne provodi tehnički pregled i ne izdaje  uporabna dozvola nije jasno navedeno je li potrebno ishoditi posebne uvjete i uvjete priključenja, potvrde na glavni projekt ako je isto propisano u propisima nadležnih tijela (MUP, Ministarstvo kulture i medija, HEP ODS i dr.). Ovim nedorečenim procedurama značajno se povećala uloga projektanta kojima je dana odgovornost odlučivanja o kvaliteti i cjelovitosti projektno tehničke dokumentacije a investitora se dovelo u nepovoljnu situaciju s obzirom da ovisi o profesionalnoj odgovornosti projektanta jer sam nema kapaciteta za definiranje tehničkih zahtjeva te kontrolu kvalitete.

Također, javnopravna tijela koja bi trebala biti informirana o zahvatu u prostoru (MUP, nadležni zavodi za zaštitu spomenika kulture, nadležni upravni odjeli za graditeljstvo) nemaju uvid u postupak, projektirano rješenje kao ni izvedeno stanje. Realno je kod zgrada sa sunčanom elektranom u budućnosti očekivati moguće probleme u slučaju potrebe za izmjenom i dopunom građevinske i ishođenja uporabne dozvole. Navedeno rezultira sa različitim tumačenjima od strane javnopravnih tijela o upravnom postupku odnosno neujednačenom praksom na području RH koje se najčešće manifestira problemima kod prijave početka izvođenja radova čime se opet investitora dovodi u nepovoljnu situaciju s obzirom da se nedostaci projektne dokumentacije uočavaju tek kada je već ugovorena izgradnja i treba započeti sa radovima.

Nužno je pokrenuti raspravu između investitora, projektanta, izvođača, nadležnih tijela koje donose propise, upravnih odjela za gradnju i javnopravnih tijela kako bi se definirala i ujednačila dobra praksa. Prvenstveno je nužna izmjena Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima u čl.6 stavak 2. kojim se u nedoumicu dovode sudionici u gradnji u smislu je li potrebno ishođenje posebnih uvjeta i uvjeta priključenja i odgovarajućih potvrda. Naime, potrebno je jasno navesti u kojim slučajevima glavni projekt treba imati sve potrebne posebne uvjete, uvjete priključenja, potvrde, suglasnosti sukladno važećim propisima (bez obzira na potrebu ishođenja Uporabne dozvole jer je isto propisano propisima nadležnih tijela).

Tema b) Sadržaj glavnog projekta (mehanička otpornost i stabilnost, zaštita od požara)

Kao i  u upravnoj proceduri, neujednačene prakse prisutna je i kod tehničke pripreme projektno tehničke dokumentacije. Često se kroz projektiranje zanemaruju bitni detalji kojima se utječe na temeljne zahtjeve zgrade kao npr. utjecaj sunčane elektrane na mehaničku otpornost i stabilnost postojeće zgrade, kvalitetan raspis mjera zaštite od požara, usklađenost sa smjernicama za zaštitu od požara kod sunčanih elektrana kao i otpornost na klimatske promjene (ekstremni udari vjetra i sl.).

Izostankom potrebnih mjera zaštite od požara ili dokaza mehaničke otpornosti i stabilnosti iz Glavnog projekta može se manifestirati ozbiljnijim problemima i opasnostima u uporabi zgrade. Nedorečenost hrvatskih propisa kojima bi se osigurala zaštita od požara na postojećim zgradama sa sunčanim elektranama evidentna je kroz odredbu Pravilnika o obveznom sadržaju i opremanju projekata građenja (NN 118/19, 65/20) u kojem je navedeno (članak 28) da se Prikaz svih primijenjenih mjera zaštite od požara izrađuje za građevine kod kojih se utvrđuju posebni uvjeti zaštite od požara. U Pravilniku o zahvatima u prostoru u kojima tijelo nadležno za zaštitu od požara ne sudjeluje u postupku izdavanja rješenja o uvjetima građenja odnosno lokacijske dozvole (NN 115/11) definirano je da se za jednostavne građevine koje su kao takve određene posebnim propisom iz područja gradnje ne izdaju posebni uvjeti, te ostaje nedoumica što je s radovima na postojećoj zgradi za koju se izdaju posebni uvjeti. S obzirom na navedeno, za radove na postojećoj zgradi za radove kojima se utječe na ispunjavanje temeljnog zahtjeva sigurnosti u slučaju požara (sunčane elektrane zasigurno utječu), smatramo da bi trebalo izraditi Prikaz svih primijenjenih mjera zaštite od požara od strane stručnjaka zaštite od požara, međutim isto nije jasno navedeno što predstavlja opasnu praksu zbog realnog povećanja rizika nastanka požara kod izgradnje sunčane elektrane.

Ovlaštena osoba za izradu elaborata zaštite od požara u suradnji s glavnim projektantom izrađuje navedeni Prikaz koji je dio glavnog projekta (I. mape) te ga ovjerava. Isto tako za 2. skupinu građevina po zahtjevnosti mjera zaštite od požara (sukladno Zakonu o zaštiti od požara i Pravilniku o sadržaju elaborata zaštite od požara) potrebno je izraditi i Elaborat zaštite od požara koji isto izrađuje osoba ovlaštena za izradu elaborata zaštite od požara i koji služi kao podloga za izradu glavnog projekta. Preporuka je da je kod projektiranja sunčanih elektrana potrebno postupati prema posebnim uvjetima MUP-a, kao i do donošenja hrvatskih propisa primjenjivati priznata pravila tehničke prakse zaštite od požara kao što su SZVP[2].

Tema c) Problematika digitalizacije imovine / asset management / SCADA

Gotovo da ne postoji vlasnik sunčane elektrane koji se nije zapitao proizvodi li njegova elektrana dovoljno, radi li oprema kako treba, da li se radi o prolaznom odstupanju ili sigurnosnom riziku.

Nameće se pitanje praćenja rada sunčane elektrane, redovitog održavanja te pravovremenog otkrivanja nedostataka i kvarova. Tko je za to odgovoran, koliko često se provodi i na koji način? Određene preporuke za održavanje i ispitivanje definirane su normom HRN EN IEC 62446-2:2020, no ostaje otvoreno ključno pitanje – kako optimirati učestalost i opseg tih ispitivanja?

Ovo pitanje dodatno je naglašeno kod vlasnika većeg broja elektrana (npr. korporacije, javni sektor i sl.) kada praćenje rada, proizvodnje više nije jednostavno. U pitanje se dovodi financijska isplativost praćenja, dijagnosticiranja i sl., odnosno optimiranja troškova. Prvi korak i preporuka prema optimiranju cjeloživotnih troškova elektrane svakako je digitalizacija, odnosno upotreba alata za upravljanje imovinom i SCADA rješenja kako bi se osigurao sistematični nadzor i upravljanje sunčanim elektranama.

Uočivši nedostatak prakse u ovom području REGEA je razvila Protokol održavanja sunčanih elektrana kao i projektni zadatak za uspostavu sustava upravljanja imovinom (engl. Asset management) te upravljanja i nadzora sunčanih elektrana (engl. Supervisory control and data acquisition – SCADA). Protokol je primarno namijenjen javnom sektoru, ali i za sve ostale klijente PVMax projekta izazovima praćenja i održavanja žele pristupiti sustavno. Kroz protokol su definirane aktivnosti, dinamika i tehnički zahtjevi za specifična razdoblja nakon izgradnje sunčane elektrane. Prvi korak svakako je uspostava baze podataka izvedenog stanja – pri ugradnji opreme bitno je voditi inventar opreme sa svim potrebnim podacima i dokumentima (serijskim brojevima, jamstvenim listovima, uputama za održavanje i sl.). Također se često zanemaruje utvrđivanje kvalitete ugrađene opreme i izvedenih radova kroz ispitivanja i mjerenja neposredno nakon izvođenja. Ispitivanja i mjerenja neposredno nakon izgradnje ne provode se samo kako bi se utvrdila odgovornost izvođača za eventualne propuste pri gradnji, već kako bi se definirali referentni podaci sunčane elektrane na početku korištenja. Referentni podaci ključni su za razumijevanje performansi sunčane elektrane kroz cijeli životni vijek elektrane stoga je bitno da inicijalna mjerenja budu potkrepljena adekvatnim ispitnim izvještajima koji će poslužiti kao baza za usporedbu sa svim budućim mjerenjima sunčane elektrane. SCADA sustav postaje ključan alat za nadzor i upravljanje. On omogućava praćenje proizvodnje u stvarnom vremenu, pravovremeno otkrivanje kvarova i analizu performansi svakog dijela sustava. Time se smanjuju gubici i povećava raspoloživost elektrane, a investitoru omogućuje pouzdanije upravljanje imovinom i bolju kontrolu troškova održavanja.

Zaključak

Iako su sunčane elektrane u javnosti već postale svojevrsni „mainstream“, iskustva iz prakse pokazuju da priprema i provedba projekata još uvijek nosi brojne izazove – od upravnih postupaka do tehničke dokumentacije i kasnijeg održavanja. Upravo zato potrebno je kontinuirano unaprjeđivati regulatorni okvir, poticati razmjenu iskustava među dionicima i primjenjivati najbolje prakse. Digitalna rješenja poput SCADA sustava te sustavno upravljanje imovinom dodatno podižu razinu pouzdanosti i isplativosti. Tek će takav cjelovit pristup – od administrativne pripreme do višegodišnjeg rada elektrane – omogućiti da se potencijal sunčane energije u Hrvatskoj i regiji u potpunosti ostvari.

[1] Podaci od 31.12.2023. godine pokazuju da je na distribucijsku mrežu priključeno 15.585 sunčanih elektrana ukupne priključne snage 462,5 MW, a 31.5.2025. godine 30.872 sunčanih elektrana ukupne priključne snage 951,9 MW

[2] Smernica SZPV 512, Smernice o požarnoj varnosti sončnih elektran, Slovensko združenje za požarno varstvo (izdanje 02/16)